Uspjeh u digitalnom dobu zahtijeva “nadmudrivanje” tehnologije (koja je u konstantnoj progresiji) kroz kontinuirano učenje i nova otkrića ili „hiper-učenje“, tvrdi profesor Edward D. Hess iz Darden School of Business sa sveučilišta u Virginiji.

Digitalno doba bitno će promijeniti način na koji radimo i kako živimo. Stalni napredak umjetne inteligencije, biotehnologije, nanotehnologije, virtualne i proširene stvarnosti, kvantnog računanja i tehnologije velikih podataka dovest će do stvaranja novih znanja mnogo bržim tempom, a rezultirat će značajno većom automatizacijom radnih mjesta.

McKinsey je u svom izvješću iz 2019. predvidio da će do 2030. godine u SAD-u biti automatizirano više od 25 milijuna radnih mjesta. Ranija istraživanja s Oxforda iz 2013. godine predvidjela su da postoji velika vjerojatnost da će se 47% poslova u SAD-u (80 milijuna) automatizirati u sljedećih 10 godina.

Automatizacija će se pojaviti u svim vrstama poslova, a diploma vas neće nužno zaštititi. Automatizacija ovakve veličine postavlja očigledno pitanje: kako mi kao ljudi ostajemo relevantni na radnim mjestima dok tehnologija postaje sve pametnija? Kako „nadmudriti“ tehnologiju?

Tako da postanemo pametni na način koji će se razlikovati od tehnologije. Tri su načina na koje je to moguće:

  1. Razmišljati drugačije: kreativno, maštovito i inovativno razmišljanje; kritičko razmišljanje višeg reda, uključujući donošenje odluka u okruženju s puno nesigurnosti i malo podataka; istraživanje nepoznatog stvaranjem i eksperimentiranjem te donošenje moralnih prosudbi.
  2. Emocionalno povezivanje s drugim ljudskim bićima: u konačnici, ključna jedinstvenost nas kao ljudskih bića su naše emocionalne sposobnosti povezivanja s drugim ljudskim bićima. Ovdje će se zahtijevati i visoka emocionalna inteligencija i sposobnost stvaranja brižnih, povjerljivih i suosjećajnih odnosa s drugima.
  3. Sposobnost obavljanja razmjene usluga koje zahtijevaju složenu identifikaciju problema, iterativno rješavanje problema i puno ručne spretnosti.

Primijetite kako se ne naglašava da će sadržajno više znanja biti prednost pred pametnim strojevima. To je zbog toga jer ni jedan čovjek neće imati ni približno toliko znanja koliko će ga imati pametni strojevi.

Naše vještine “kako” će biti ključne: kako razmišljati na drugačije načine; kako upravljati svojim emocijama i stvarati pozitivne veze s drugima; kako ući u nepoznato i shvatiti što je moguće; i kako neprekidno učiti, učiti i učiti.

Trebamo biti sličniji djeci

Sjećate li se kad ste naučili voziti bicikl? Prisjetite se tog vremena. Kako ste se osjećali? Prestrašeno? Uzbuđeno? Oboje? Što ste učinili? Pretpostavit ćemo da je netko držao bicikl i pomogao vam da se popnete na njega ili je bicikl imao pomoćne kotače.

Kako ste naučili voziti taj bicikl? Vjerojatno ste ga pokušavali pomaknuti, a i pali s njega više puta. Što ste onda učinili? Bila vam je potrebna hrabrost, iterativno učenje i otpornost kako biste ponovno ustali i pokušali voziti bicikl, s obzirom na ono što ste naučili. Dječji dani ispunjeni su istraživanjem i otkrivanjem, eksperimentiranjem u nepoznato i učenjem iz opetovanih pokušaja i pogrešaka. Upravo će to biti način na koji će mnogi od nas provoditi svoje dane u digitalnom dobu.

Trebat ćemo biti „hiper-učenici“

Tehnologija će se neprestano razvijati i napredovati. To znači da se za 5-10 godina vjerojatno nećete baviti poslom kojim se danas bavite. Vodeći mislilac i futurist, Yuval Noah Harari u svojoj knjizi „21 lekcija za 21. stoljeće“ iz 2018. ističe: „Promjena je jedina sigurnost … Da biste ostali relevantni – ne samo ekonomski, već prije svega društveno – trebat će vam sposobnost da stalno učite i mijenjate se … vaša vaša prošla iskustva, kao i prošla iskustva čitavog čovječanstva, postaju sve manje pouzdani vodiči.“

Kontinuirano učenje i novi izumi nazivaju se „hiper-učenje“. Riječ je o brzom kontinuiranom visokokvalitetnom učenju; učenju koje je gotovo iznad onoga što je tipično.

Ljudski izazovi

Ljudi imaju dvije glavne prepreke da postanu „hiper-učenici“. Prva je naše „ožičenje“. Znanost za učenje odraslih jasno pokazuje da su naš mozak i um usmjereni da budu učinkoviti. Tražimo potvrdu onoga u što već vjerujemo, potvrdu našeg ega i težimo kohezivnosti naših priča o tome kako funkcionira naš svijet. Veći dio vremena radimo na autopilotu. Mi smo stvorenja navika, a što se tiče našeg razmišljanja, psiholog i dobitnik Nobelove nagrade, Daniel Kahneman, u svojoj knjizi tvrdi kako je lijenost duboko usađena u našu prirodu.

Druga prepreka su naša dva velika inhibitora za učenje: naš ego i strahovi. Ego nam može stati na put u procesu učenja jer može voditi do zatvorenog uma, arogancije, definiranja nekoga po onome što netko zna, loših vještina slušanja i neučinkovite suradnje. Strah pak ometa učenje kada se ljudi plaše pogrešaka.

5 koraka „hiper-učenja“

  1. Preuzmite kontrolu nad svojim unutarnjim svijetom i upravljajte njime.

Vaš unutarnji svijet uključuje ego, um, tijelo i emocije. Za optimiziranje „hiper-učenja“ ključno je razumjeti način na koji taj svijet funkcionira i naučiti kako njime upravljati. To nije lak zadatak. Od vas zahtjeva strogoću, samodisciplinu i svakodnevno prakticiranje vježbi za postizanje „unutarnjeg mira“.

  1. Učite uz pomoć drugih

Jasno je da nitko ne može sam optimizirati svoje učenje. Trebamo pomoć drugih. Učenje od drugih zahtijevat će od vas reflektivno slušanje drugih i izgradnju povjerenja. To svakako uključuje i emocionalno vezanje i emocionalnu inteligenciju.

  1. Usvojite nov način razmišljanja

Za razliku od zastarjelih kriterija koji određuju što osobu čini pametnom, optimizirajte svoju sposobnost ubrzanog učenja sljedećim perspektivama:

Nisam definiran onime što znam ili koliko znam, već kvalitetom svog razmišljanja, slušanja, povezivanja i suradnje.

Moji mentalni modeli nisu stvarnost – oni su samo moje generalizirane priče o tome kako funkcionira moj svijet.

Moje ja nisu moje ideje i moram odvojiti svoja uvjerenja (ali ne i vrijednosti) od svog ega.

Moram biti otvorenog uma i tretirati svoja uvjerenja (ne i vrijednosti) kao hipoteze koje se stalno testiraju i podvrgavaju modifikacijama.

Moje pogreške i neuspjesi prilika su za učenje.

  1. Prigrlite ponašanje i osobine „hiper-učenja“

Učenje je bihevioralno. Primjeri ponašanja i osobina „hiper-učenja“ uključuju sljedeće: znatiželja, otvorenost, poniznost, prisutnost u trenutku, suosjećanje, hrabrost, otpornost, upravljanje sobom, prihvaćanje neizvjesnosti i dvosmislenosti, emocionalna inteligencija…

  1. Pristupajte svakom danu kao kontinuiranom „putovanju ka vašem najboljem ja

Imajte znatiželju, otvorenost i otpornost malog djeteta; hrabrost istraživača, sposobnost razmišljanja poput znanstvenika i zamišljanja poput umjetnika. Budite pažljiva, brižna, suosjećajna osoba koja se ističe svojom različitošću.

 

Izvor: Association of MBAs

Foto: Pexels