Svrha naplativih sati bila je kvantificiranje uslužne industrije i pružanje objašnjenja za postojeće cijene tih sati koje su klijentima sumnjive. Prema standardu današnjice, svaka usluga košta „onoliko sati koliko je potrebno da se napravi“.

 

Ovim načinom se smanjuje vrijednost agencijskih proizvoda

Nažalost, ovim načinom se smanjuje vrijednost agencijskih proizvoda. Koristeći ovaj način više se vrednuje dužina rada naspram kvalitete obavljenog posla. Posljedice njegovog korištenja su razne poput fokusa djelatnika agencija na pogrešne objekte, smanjenu kvalitetu pružene usluge klijentima itd.

Ipak, najveći problem sustava naplativih sati jest taj da klijenti određuju budžet i vrijednost temeljem procesa, a ne konačnog proizvoda. Nije tajna da je dio problema u industriji i gubitak povjerenja između agencija i robnih marki. Trenutačna struktura sustava naplativih sati slična je modelu kupnje medija kojim agencije potiču klijente da naprave što veće kupnje, bez obzira je li im tako nešto u interesu.

 

Agencije bi trebale razmišljati strateški, a ne taktički.

Prestankom korištenja sustava naplativih sati kao mehanizam prodaje, agencije bi morale razmišljati strateški, a ne taktički. Morale bi rješavati značajnije poslove svojih klijenata ne skrivajući se pritom iza naplatnih sati. Iako je ovaj pristup prepun izazova, za dugoročno poslovanje agencija je neosporivo bolji.

No, prethodno navedeno ne znači da bi sustav naplativih sati trebao nestati u potpunosti jer njegova je korist vidljiva u upravljanju internim resursima, pomoći pri praćenju produktivnosti kao i pronalaženju greški u uslugama. Agencije bi dakle, trebale prestati koristiti sustav naplativih sati kao način mjerenja usluga i fokusirati se na alate koji prikazuju i prate vrijednost, odnosno alate pokazuju zadovoljenje poslovnih ciljeva klijenata.