Prije tri dana bio sam sudionik međunarodnog samita na kojem su sudjelovali predstavnici vrlo uglednih multinacionalnih kompanija i neprofitnih organizacija.

Jedna od tema bila je transformacija organizacija i društva i kako ju postići u digitalno doba. Sudionici su govorili o nužnosti vizije, jasnoj definiciji onoga što se želi postići, o preuzimanju rizika, odnosno hrabrosti i nužnosti kretanja neutabanim stazama.

Posebno su to isticali, sa svojevrsnim uglađenim poslovnim vokabularom, govornici iz korporativnog svijeta.

Drugi dan smo imali sastanak u vezi jednog projekta s tim istim ljudima koji su dan ranije govorili o novim inovativnim pristupima i zastupali otvorenost, kreativnost i proaktivnost. Da ne dužim, sastanci su bili gubljenje vremena, jer nitko nije donio odluku, pokazao smjer ili preuzeo odgovornost. Govornici su na djelu bili pasivni, zastrašeni te su se skrivali iza internih smjernica, regulacija i sumnje u sebe i kapacitete koji su im na raspolaganju.

Istu stvar možemo čitati na društvenim mrežama, npr. koliko su kompanije otvorene, kreativne, željne svojim ljudima dati prostor za razmišljanje i spremne čuti kritično razmišljanje od strane zaposlenika i to naravno sve s fokusom prema klijentu.

Ali na žalost i to je vrlo često samo mrtvo slovo na papiru tj. “cool postovi” u digitalnom svemiru.

Stoga se ne trebamo čuditi kako McKinseyeva istraživanja pokazuju da 88% projekata s područja menadžmenta promjena ne uspijevaju.

7 od 8!!!

Kad razgovaram s ljudima iz druge i treće hijerarhijske razine koji nisu direktno uključeni u takve projekte, čujem kako nisu upućeni u aktivnosti kompanije i kako nemaju pojma o tome da je njihova tvrtka upravo postala inovativna i otvorena.

Ali o promjenama možemo tek govoriti kad baš ti ljudi razumiju što se događa i radi čega je nužno da se tvrtka mora mijenjati.

Naravno lako je biti general nakon bitke, zato ću s vama podijeliti temeljne odlike uspješnih projekata u vezi promjena u organizacijama koje sam primjetio u projektima u kojima sam sudjelovao.

Osnova svega su ljudi odgovorni za projekt i njihova motivacija.

Prvo pitanje koje si trebamo postaviti je da li se u godišnjem izvještaju želi staviti još jedna kvačica ili postoji istinska želja za pozitivnim promjenama.

I drugo, jesmo li sam svjesni zbog čega radimo to što radimo i zbog čega su promjene nužne.

To je krasno zaokružila izjava bivšeg CEO-a američkog osiguravajućeg društva “Hanover Insurance Group» Bill O’Brien-a, «the success of an intervention depends on the interior condition of the intervener.“

Kao što sam spomenuo, projekte na kojima sam surađivao i gdje sam vidio istinske promjene, ovisile su o ljudima, a tek potom o alatima koje smo koristili.

I to se nije promijenilo, niti u vrijeme digitalne transformacije. Za mene su sve te osobe imale slijedeće karakteristike:

 

  1. visoka intrinzična motivacija, željeli su dati svoj doprinos u razvoju tvrtke i u poboljšanju radne atmosfere.

 

  1. oni su djelovali kao katalizator promjene, kao osobe koje su orijentirane na outcome odnosno na rezultat i ne na proces ili bolje rečeno na stvari koje se moraju raditi, jer je netko to tako odlučio. Zapravo to je i razlika između katalizatora promjene i projekt menadžera.

 

  1. jasna komunikacija; viziju i strategiju su jasno komunicirali. To znači da su ljudi znali zbog čega se projekt provodi i što bi trebao biti krajnji ishod.

 

  1. osobni angažman, odgovorne osobe su tražile direktni razgovor na svim razinama (vertikalno i horizontalno) i ojačali su neformalnu mreža između kolege.

 

  1. poštovanje prema suradnicima i kolegama te su projektima dali svoju osobnu notu, nisu se skrivali iza korporativnog jezika, generičke poruke i umjetno nabrijanih rezultata već su bili hrabri i spremni na rizik preuzimanja odgovornosti, ako projekt nije išao u željenom smjeru te su tražili alternativne puteve ka postizanju cilja.

I na kraju što je dugoročno po meni najvažnije – jer samo tako ćemo steći povjerenje i spremnost na suradnju od kolega – jedna izreka koju svi znamo, a ipak je se premalo držimo: “Say what you do and do what you say”!