Pismo je bez sumnje najvažnije civilizacijsko dostignuće.

Zahvaljujući njegovu izumu, čovjek je jedina vrsta na Zemlji koja je pronašla sustav koji mu je omogućio da pohrani informacije te ih proslijedi budućim naraštajima.

Najstarije pismo u svijetu nastalo je u Mezopotamiji, području između rijeka Eufrat i Tigris, gdje je u 4. tisućljeću prije nove ere cvjetala napredna civilizacija.

I dok će mnogi pretpostaviti da je pismo nastalo kako bi se zabilježili veliki podvizi kraljeva ili ratnika, zakoni ili epovi, razlozi njegovu izumu bili su mnogo praktičnije prirode. Naime, nastanak pisma bio je motiviran potrebom da se nekako zabilježe poslovne transakcije!

Prije 5 tisuća godina, slično kao i danas, čovjek je želio znati što posjeduje i što duguje. Kao što ćemo vidjeti u narednim retcima, pismo se razvijalo postupno – od primitivnog sustava brojanja pa do klinopisa.

Tokeni

Kako bi što efikasnije pratili dobra koja su proizvodili ili razmjenjivali, antički su Mezopotamci oko 10 000 g.pr.n.e. osmislili jednostavan, ali po svojim posljedicama revolucionaran koncept – glinene tokene. Ti su objekti jednostavnih geometrijskih oblika, poput kružnice, stošca ili cilindra, na simboličnoj razini prikazivali vrstu i količinu robe. Koristeći se njima mezopotamski je trgovac mogao primjerice dug od 6 jedinica žita i 8 grla stoke opipljivo prikazati pomoću 6 stožastih i 8 cilindričnih tokena.

 

Tokeni. Bliski istok, o. 8000-3500.g.pr.n.e.

 

Bule

U želji da se zaštiti od prijevara i arhivira poslovnu transakciju, oko 3700 g.pr.n.e. antički je poduzetnik otišao korak dalje. Tokene je počeo pohranjivati u loptaste šuplje omotnice, zvane bule, koje su na površini imale pečate stranki u nekoj poslovnoj transakciji. Prije pohranjivanja tokene se prvo utisnulo na površinu bule, kao podsjetnik na njen sadržaj. Prilikom podmirivanja računa bula se morala razbiti kako bi se provjerio njen sadržaj.

 

Bula s 11 tokena. Bliski istok, o. 3700 – 3200 pr.n.e.

 

Glinene pločice

S vremenom su antički Mezopotamci uvidjeli da prikazi utisnutih tokena na površini kugle čine „prave“ tokene pohranjene u unutrašnjosti suvišnima. Glinene kugle su „izravnate“ te su ih zamijenile ravne glinene pločice. Nadalje, umjesto tokena koji su označavali robu, antički su pisari počeli koristiti jednostavnije rješenje – piktograme ili slike neke robe, poput ovce ili žita.Negdje u ovo vrijeme dogodio se još jedan civilizacijski skok – izum apstraktnih brojeva. Od tada pa nadalje, pisari su upotrebljavali dvije vrste simbola – jedan za vrstu robe i drugi za količinu – što je znatno pojednostavilo prikaz poslovnih transakcija.

 

Piktografski pismo. Sumer, o. 3100 g.pr.n.e.

 

Klinasto pismo

Tendencija da se poslovne transakcije prikažu što jednostavnije i brže rezultirala je do 3100 g.pr.n.e. razvojem klinastog pisma. Stilizirane znakove koji su bili karakterističnog klinastog oblika pisari su ispisivali zašiljenim pisaljkama od trstike u mekanu glinu koja se potom pekla. Tisuće ovakvih pločica pronađeno je u ruševinama arhiva biznismena i hramova. Budući da je pismo počelo obuhvaćati zvukove i apstraktne riječi, klinasto se pismo osim za poslovne svrhe počelo sve češće koristiti i za bilježenje priča!

 

Klinasto pismo. Tello, Irak

 

U antičkim se vremenima pismenost stjecala dugom i mukotrpnom naobrazbom. Uzevši u obzir zasluge koje je biznis imao u razvoju pismenosti ne začuđuje činjenica da najstarije sačuvano osobno ime u povijesti ne pripada vladaru, pjesniku ili proroku već računovođi, i glasilo je – Kushim!

Danas kada smo svjedoci svekolikom napretku, zanimljivo je podsjetiti se povijesti i uloge koju je biznis imao ne samo u osiguranju materijalnog blagostanja koje uživamo, već i jedne od najvećih civilizacijskih tekovina – pismenosti.