Mihovil Barančić jedan je od osnivača Zagrebačkog inkubatora poduzetništva (ZIP), vodećeg hrvatskog startup inkubatora, a ujedno i sam aktivni ulagač (poslovni anđeo) u domaće startup projekte. Kao jedan od glavnih aktera hrvatske startup scene u usponu Barančić u ovom intervju otkriva pregršt zanimljivih informacija o hrvatskim startupima, njihovim ambicijama i šansama na europskom i globalnom tržištu…

Možete li ukratko objasniti što je ZIP čiji ste suosnivač i što nudi mladim timovima koji žele pokrenuti vlastiti startup?

ZIP-Zagrebački inkubator poduzetništva je inkubator i akcelerator koji kroz četveromjesečni edukacijski program pomaže startup timovima da od svog prototipa dođu do komercijalnog proizvoda i možda investicije koja će im razvoj olakšati i ubrzati. Našom mrežom od 40-tak mentora-poduzetnika dokazanih u svojim područjima rada pomažemo u svim aspektima razvoja projekta, zatim pomažemo kod lansiranja projekta, kontakta s većim tvrtkama, medijima i investitorima, a nekom manjem broju projekata nudimo i financiranje osnivanja tvrtke i pokretanja projekta s investicijom od 15.000 eura.

U kojem smjeru ide ZIP? Možete li najaviti neke novosti u svezi razvoja?

ZIP je u ovoj godini dobio dvije nagrade što znači da je naš dosadađnji rad prepoznat. Proglašen je za najbolju potpornu instituciju u RH u 2014., a izabran je i na kvalifikacijskom nacionalnom natječaju kao hrvatski predstavnik za natjecanje Europske nagrade za promicanje poduzetništva 2015 (European Enterprise Promotion Awards – EEPA 2015) na kojem se biraju najveći podržavatelji pokretanja poduzetništva.

U idućoj godini ćemo se još više povezati s investitorima iz drugih akceleratora i VC fondova koji nas to stalno traže, a u pripremi su i dva VC fonda koji će raditi na području RH te planiramo biti ono što po prirodi i jesmo-njihovi kanali za investiranje.

Možete li nešto preporučiti poduzetnicima koji žele privući Vašu pažnju i potencijalno ulaganje?

Preporučio bih im da nam se jave, direktno u ZIP ili na startup i studentskim natjecanjima. Ovaj mjesec primamo u ZIP novu generaciju, imamo još novca i za investiranje, tako da su svi dobrodošli.

U koliko ste startupa do sada osobno uložili i planirate li uskoro neka nova ulaganja?

Do sada sam uložio u 7 projekata, upravo sam ovaj tjedan dovršio ulaganje u projekt koji nije u ICT području nego je proizvodnja inovativnih vrsta likera- www.likeri.hr Uz to sam naravno i jedan od većih investitora u crowdinvesting kampanji koju smo napravili za ZIP čime smo stvorili pretpostavke za ulaganja ZIP-a u seed fazi od kojih smo već dovršili tri: Thorium A+, Tutotod i SnapTap.

Da li postoji neki trend kojeg primjećujete kod novih startupa u ZIP-u. Da li je to Internet of things (hardverski startupi) koji bi trebao postati nova velika stvar?

Kao što ste rekli u zadnje vrijeme se vidi dosta pokušaja s hardverskim startupima, pokušava se naći primjena ICT-ja u zdravstvu, financijskoj industriji itd…

Što biste preporučili novim tvrtkama koje imaju mogućnost biranja između financiranja vlastitim kapitalom ili uzimanja novca od vanjskih ulagača?

Ukoliko imaju realne mogućnosi razvijati se svojim novcem onda neka to i rade, mada nikad nije dosta novca za razvoj. Uvijek kažem kako se ulaskom investitora stvari kompliciraju, uozbilje, traže jasni planovi i izvještaji, a sa druge strane sve to ovisi o stilu rada poduzetnika jer ja mislim da je to baš dobro za projekt. Teško je reći izričito jer sam kao potencijalni investitor subjektivan, mislim da je osnovno uzmite smart money, znači investiciju uzmite od onoga tko može uz novac donijeti još nešto projektu-ekspertizu, veze, iskustvo. Dodatno to ovisi i o samom projektu: koliko mu novca treba, treba li mu brzina za razvoj, hoće li moći isfinancirati marketing itd…

zip_v

Što se promijenilo u posljednjih nekoliko godina na hrvatskoj startup sceni – otkada je ZIP bila samo ideja do današnjeg dana?

Nas četvorica (Ivo Špigel, Saša Cvetojević i Damir Sabol),  smo osnovali ZIP jer je u Zagrebu i Hrvatskoj nedostajalo jedno mjesto na kojem bi se radilo s projektima u osnivanju na način kako to rade u EU i SAD-u. Zamolili smo za pomoć nekoliko iskusnih ljudi iz inozemstva, uključili svoje kolege i prijatelje u mentorsku mrežu i krenuli raditi. Mislim da je danas lakše krenuti u pokretanje startup projekta jer se jednostavno imaš kome obratiti za pomoć, ne samo u ZIP nego su nastale i neke druge inicijative, a i neki inkubatori u vlasništvu lokalnih samouprava su digli svoj rad za još koju stepenicu.

Regionalna startup scena još uvijek čeka prvi veliki exit – mislite li da bi se on mogao dogoditi u bližoj budućnosti i da li je uopće potrebno forsirati taj trenutak?

Teško je reći kad će se nekakav veliki exit dogoditi, bitno je da je sve više projekata, sve više ulaganja u seed fazi, da se pojavljuju novi VC fondovi te će neminovno doći i do nekog velikog exita.

Smatrate li da su političari napokon prepoznali, ako ništa dobar publicitet, koji startup svijet donosi sa sobom?

Nakon što smo nekoliko godina mi o tome govorili, definitivno je u mainstream medije i u vidokrug političara došla potreba razvijanja modernih startup projekata u RH. Naravno još tu ima nesnalaženja, sporosti i svega što bi trebalo nadići, ali mi se ne žalimo nego nastavljamo aktivno raditi.

– Imamo nebrojeno primjera diljem Europe gdje se država aktivno (posredno ili neposredno) uključuje u financiranje visokorizičnih startup projekata, da li možemo nešto takvo očekivati i kod nas?

U zadnjih nekoliko godina moramo spomenuti da se i država sve više uključuje u financiranje startup projekata. Tu ima naravno dosta problema kod brzine obrade projekata, iskustva evaluatora koji ocjenjuju te često nepotrebne količine vremena koja je potrebna za prijavu. To ne govorimo iz dlana nego prema iskustvima iz drugih zemalja. Pozitivno je što se za početak Poduzetnički impuls koncentrirao na manji broj projekata sa većim iznosima, uvedeni su grantovi za najinovativnije projekte, od ove godine imamo i projekt koinvestiranja države u obliku granta i investitora, a u najavi su i dva VC fonda koja uskoro kreću.

Da li je potrebna promjena porezne politike koja bi primjerice poticala ulagače na ulaganje u startupe. Vidimo neke male (pozitivne) promjene, ali još uvijek poprilično zaostajemo za drugim zapadnim zemljama…

To je naravno osnova svega. Zašto nas nijedna vlada ne želi slušati ne znamo jer to pričamo od 2008. godine. Većina zemalja u EU te 14 saveznih država SAD-a ima porezne olakšice za poslovne anđele čime se direktno utječe na povećanje broja takvih ulaganja, tehnološki razvoj i zapošljavanje. Također već niz godina u RH postoji potpora tvrtkama-državna potpora za istraživanje i razvoj kojom MZOS temeljem prijavljenog istraživačkog projekta za nivo ostvarenih troškova odobrava manju poreznu osnovicu tvrtkama. Moram spomenuti da se u ovoj godini ta potpora ne primijenjuje, opet zbog sporosti sustava koji je trebao promijeniti zakonsku regulativu da bi se ta izvrsna potpora nastavila primijenjivati, očekujemo nastavak primjene te potpore krajem 2015. ili početkom 2016. godine.

zip_v

Što kažete na povremene kritike da su startupi postali pomodna “šminka” za zlatnu mladež s viškom novca i egom kojeg treba nahraniti?

Startupovi su ušli malo u hype, ali ne znam niti jedan primjer nekakve zlatne mladeži s viškom novca koja to radi iz dosade. Barem ne kod nas, dok sam u inozemstvu to vidio. Ovaj hype je bio potreban kako bi se što više ljudi uključilo u pokretanje startupa i dobila potpora medija i državnih institucija.

Zašto tek rijetki hrvatski startupi prepoznaju Istočnu Europu kao potencijalno dobra tržišta? Vidimo što Rocket Internet radi na tržištima u razvoju, ne može se reći da tamo nema novca…

U Istočnoj Europi nije lako uspjeti, lako nas zavaraju slični jezici i uvjeti poslovanja, a zaboravimo da je kupovna moć i snaga tih tržišta bar desetak puta slabija od zapadnih. Može se i na njima naravno uspjeti ako je proizvod vrhunski i jedinstven ili ako se pronađe tržišna niša koja iz nekog razloga nije bila pokrivena.

Smatrate li da će doći do veće suradnje između zemalja regije po pitanju IT-a i startupa, prvenstveno kada je u pitanju radna snaga koje u Hrvatskoj očito nedostaje kada su u pitanju vrhunski IT stručnjaci i inženjeri?

Suradnje u regiji ima, mi to radimo kroz naše mreže poslovnih anđela ili inkubatora/akceleratora. Kako još možemo surađivati ne znam, po pitanju radne snage teško jer kad jednom netko krene iz domicilne države i zna engleski, a danas to svi znaju, on će teško stati u Hrvatskoj, a ne produžiti na zapad.

Zašto ne vidimo jedan Ivica Todorić, Emil Tedeschi ili Branko Roblić ne ulažu u startupe?

To treba pitati njih. Moje je mišljenje da bi im to bile premale investicije da ih sami prate, visoko su rizične i van njihovog fokusa. Ono što u budućnosti očekujem je da to oni počnu sustavno raditi kroz svoje tvrtke koje su već dovoljno velike da imaju interne ili eksterne razvojne centre u obliku inkubatora u kojima će se neovisno od njihove grupacije tvrtki razvijati startup projekti. Takva su iskustva na zapadu s većim tvrtkama, a mi u ZIP-u već imamo početke takve suradnje sa Agrokorom i Styrijom koji su nam partneri.