Zvuči kao naslov američke komedije. Međutim, RBTH donosi istinitu priču o tome kako Pepsi postao prvi zapadni proizvod koji je bio proizveden u SSSR-u …i vlasnik jednog dijela sovjetske ratne mornarice…

1959. godine predsjednik Eisenhower zaželio je da sovjetski građani saznaju iz prve ruke kako američki način života ima prednosti kapitalizma nad komunizmom. Tako je američka vlada u Moskvi organizirala “Američku nacionalnu izložbu” i poslali su Nixona (tada potpredsjednika SAD-a) da predstavlja američku vladu. Na toj izložbi Nixon se sreo sa sovjetskim vođom Hruščovim. Pregledavali su najnovije tehnologije i proizvode široke potrošnje Amerikanaca kada su započeli raspravu o prednostima komunizma i kapitalizma. Bio je jako vrući srpanj, a i razgovor je bio napet tako da je Hruščov postao izuzetno znojan. Donald M. Kendall, tadašnji potpredsjednik marketinga Pepsija, odlučio je pomoći Hruščovu i natočio mu je čašu Pepsija.

Fotografija je postala hit i obišla svijet, postavši najbolja reklama za Pepsi. Trinaest godina kasnije, 1972. godine, Donald Kendall (predsjednik Pepsija od 1963.) je dugo pokušavao prodavati gazirana pića u SSSR-u. Nixon je već postao predsjednik, pa je Kendall iskoristio svoje kontakte s njim kako bi ostvario trgovinski sporazum i izvoz američkog pića Sovjetskom Savezu. Kad je došlo do potpisivanja sporazuma, pojavilo se važno pitanje: “Kako će Sovjetski Savez platiti Pepsi?”.

SSSR nije imao pristup devizama, a rublje se nisu koristile na međunarodnom tržištu. Platiti votkom! Sovjetska vlada je očito imala velike količine votke, jer je većina brandova bila u državnom vlasništvu. Tako je dogovoreno da će SSSR platiti votkom Stolichnaya, brandom koji je bio stvoren 1901. godine po recepturi ruskog kemičara, Dmitrija Ivanoviča Mendeljejeva, poznatog izumitelja periodnog sustava elemenata. Radi se o povijesnom sporazumu: Pepsi je postao je prvi zapadni proizvod koji se prodavao u SSSR-u, osim toga, Pepsi je postao ekskluzivni uvoznik poznate votke Stolichnaya na američkom tržištu. U 1989. godini, isticao je rok početnog sporazuma između Pepsi i SSSR-a pa je došlo do pregovora za potpisivanje novog. U to vrijeme, Pepsi već imao više od 20 tvornica u SSSR-u koje su pripremale napitak za distribuciju. Novi trgovinski sporazum iznosio je oko tri milijarde dolara, i bilo je očito da samo Stolichnaya votka ne može pokriti troškove. SSSR je još uvijek imao poteškoća u međunarodnim tržištima za razmjenu rubalja, pa je morao pronaći novi alternativni način plaćanja. I opet je Sovjetski Savez pronašao rješenje: ako je sedamdesetih imao puno votke, osamdesetih godina naslijedio je veliku količinu vojne opreme Hladnog rata. Sovjetski Savez je ponudio Pepsiju da plati mornaricom dizelskih brodova. Pepsi prihvatio je ponudu, jer su znali da je to bio jedini način da i dalje prodaju Pepsi u SSSR-u.

Sporazum je uključivao 17 podmornica, krstaricu, fregatu i razarača, koji su na kraju bili prodani švedskoj tvrtki koja se bavila recikliranjem. Zahvaljujući ovim podmornicama Pepsi je postao (kada je pregovarao sa Šveđanima) šesta najveća svjetska vojna sila po broju dizel podmornica.

Prema blogu La Aldea Irreductible, predsjednik Pepsija, Donald Kendall, rekao je u šali savjetniku CIA: „Mi razoružavamo SSSR brži od vas.”

Izvor: RBTH