Jučer je Globus na svojim web stranicama konačno objavio kompletan intervju s Borislavom Škegrom. Riječ je o “onom” intervjuu koji je pokrenuo cijelu lavinu priča o privatizaciji velikih državnih poduzeća poput HPB-a i HEP-a…

Ovaj put ćemo izdvojiti neke zanimljive odgovore privatizacijskog maga Borislava Škegra.

Već se dugo bavite biznisom. Što je, po vašem iskustvu, glavna zapreka bržem razvoju gospodarstva u Hrvatskoj?

– Naslijeđeni mentalitet iz socijalizma. Velik dio ljudi kao da je samo promijenio “republičko državljanstvo” u puno državljanstvo, petokraku zamijenio šahovnicom, a većinu ostalog zadržao. Najviše stav da “država” svakome mora naći posao, “riješiti stambeno pitanje”, osigurati besplatno zdravstvo, besplatno studiranje do 40. godine, vrtić, tramvaj… i sve to bez visokih poreza, bez prodaje imovine, bez inozemnog zaduživanja. Što je najgore, ima izabranih političara koju upravo to “nude”. Šesti put lažu, zašto i ne bi, ta pet je puta upalilo. U smislu da oni dođu na svoje funkcije. A obećanja? Okrivit ćemo Tuđmanovu kriminalnu pretvorbu iz 90-ih. To svi “puše”. Pa, čini se, i mladi Duvnjak.

Može li Hrvatska svoj ekonomski uspjeh tražiti u snažnijem povezivanju s regijom, tj. sa zemljama bivše Jugoslavije, kao što su nedavno u Zagrebu rekli predsjednici Josipović i Tadić? Sada se, navodno, dogovara zajednički nastup srpskih i hrvatskih građevinskih kompanija na tržištu sjeverne Afrike. Je li to dobar put?

– Može i mora. Kako zacjeljuju ratne rane, tako se uspostavljaju prirodni odnosi između susjeda koji su nekad živjeli u istoj državnoj zajednici, gdje su ostali brojni brendovi, kontakti, gdje ljudi govore sličnim jezicima i imaju, konačno, iste strateške ciljeve.

Treba li Vlada i građanima opet ponuditi sudjelovanje u privatizaciji kroz javne ponude (IPO) kao što je bio slučaj s HT-om i Inom?

– Treba, iako je kriza brojne male ulagače gadno opekla, i iako bi neke elemente iz ponuda koje spominjete, poput svjesnog smanjivanja početne cijene radi omogućavanja instant-zarada svima, trebalo napustiti.

Koje biste kompanije vi privatizirali na taj način?

– Prije svega kompanije koje smo nekad nazivali javnim poduzećima – HEP, Hrvatske šume, Hrvatske vode, HAC itd. Plus sve gradske “holdinge”! Pri tome bi građani još i učinkovitije sudjelovali u kombinaciji dvaju oblika – izravno, putem svojih mirovinskih fondova (koji jamče bolji utjecaj na poslovanje tvrtki, a imaju dugoročan, recimo državotvorni interes), i neizravno – kao mali dioničari.

Bez reformi nije moguće početi smanjivati javnu potrošnju i porezno rasteretiti gospodarstvo. Budući da je 2011. izborna godina, je li realno očekivati od Vlade da pokrene ozbiljne reforme u mirovinskom i zdravstvenom sektoru ili u javnoj upravi?

– Zašto ne? Uostalom, što vam to znači “izborna godina”? U koliko to godina od 1990. do danas nije bilo nekih izbora?! Parlamentarnih, predsjedničkih, lokalnih, ponovljenih, izvanrednih, kako se sve ne zovu. Znači li da se zbog toga trajno odričemo svih reformi, ili pak da sve izbore treba održati isti dan? Naravno da ne. Možda treba mijenjati našu svijest o prirodi izbora. Po široko prihvaćenoj teoriji koju i vi implicirate, većina birača nezreli su ljudi koji pamte samo zadnju godinu u mandatu neke vlade, pa im se tada ne smije nuditi ništa “nepopularno”. To loše dočekat će ih odmah nakon izbora, no prije toga treba im lagati – obećavati med i mlijeko, na tome dobiti izbore… Ja sam protiv takva pristupa. I vi u medijima trebali biste na vrijeme raskrinkati takve prozirne pokušaje. Ako je nešto dobro za Hrvatsku, počnimo to provoditi odmah, koliko god bilo teško očekivati pljesak ili pohvale odmah.

Cijeli intervju pročitajte ovdje!